22. februar 2017.


 

Nastavak suđenja za ubistvo Slavka Ćuruvije: Prema novinaru Aleksandru Tijaniću, koji je radio sa Slavkom Ćuruvijom, primenjivane su operativno tehničke mere

Izvor: FoNet

To je rekao danas nekadašnji šef beogradskog centra Državne bezbednosti, optuženi, Milan Radonjić, na suđenju za ubistvo vlasnika i glavnog i odgovornog urednika Dnevnog telegrafa i Evropljanin.

Radonjić se javio za reč kako bi Sudskom veću objasnio svoju izjavu sa početka suđenja prošle godine, kada je iznoseći svoju odbranu rekao da su telefoni u stanu Ćuruvije, ali i neki drugi, prisluškivani i nakon njegovog ubistva. On je u odbrani tvrdio da je to rađeno kako bi se eventualno došlo do informacija koje bi mogle da ukažu na neki trag koristan za rasvetljavanje slučaja.

Tijanića smo vodili pod nazivom Ford, rekao je još Radonjić, na današnjem glavnom pretresu, na kojem je ostvaren uvid u izjavu Tijanića datu početkom 2007. godine. To je urađeno jer se planirani svedoci nisu pojavili u sudu, među njima i nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović, pri čemu jedna od adresa na koju mu je poslat poziv ne postoji dok se sa druge odselio, kako je saopštilo Sudsko veće.

Na osnovu iskaza Tijanića, kako je navedeno u optužnici, utvrđuje se da su on i Ćuruvija često imali različita mišljenja o naslovnim stranama i tekstovima koje je Ćuruvija objavljivao u novinama. Kako se navodi, Tijanić nije bio za „direktne tekstove protiv režima Miloševića dok je Ćuruvija bio“.

Za ubistvo Ćuruvije obavestila ga je Danica Drašković a nju Branka Prpa, koja je u trenutku ubistva bila sa Ćuruvijom. Nakon toga, 2.000. godine, grčki ambasador je pozvao Tijanića na ručak i tom prilikom mu je uzeo pasoš i „rekao da večeras mora da napusti zemlju, da će mu vozač noćas doneti šengensku vizu“.

Nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović izostao je sa suđenja jer mu nije uručen poziv za svedočenje. Jedna od adresa na koju mu je poslat poziv ne postoji dok se sa druge odselio

Tijanić napušta zemlju, odlazi u Bosnu, pa u Crnu Goru, zatim u Italiju i odatle u Mađarsku, gde je dočekao pad Miloševića i posle dva dana se vratio u zemlju, navodi se, u optužnici, iz Tijanićevog iskaza. Po izjavi grčkog ambasadora, kaže se dalje, Tijanić je trebalo da bude likvidiran, a potom doveden u vezu sa ubistvom saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića.

„Nakon izvesnog vremena, pozvao ga je ministar policije Dušan Mihajlović i pokazao mu cedulju sa dva imena lica koji su pucali u Ćuruviju. Jedno od imena je bilo Kurak“, navodi se u optužnici na osnovu Tijanovićevog iskaza.

Vlast nije imala razloga da ubije Ćuruviju, izjavio je novinarima advokat Vladimir Marinkov, koji brani, optuženog, nekadašnjeg šefa Državne bezbednosti Srbije Radomira Markovića. Marinkov smatra da bi Tijanić, da je bilo prilike da bude saslušan kao svedok pred Sudskim većem, imao dosta toga da kaže što bi bilo od „pomoći u ovom predmetu, a samim tim i okrivljenima“.

Mihajlović je, kako se navodi u obrazloženju optužnice, u istrazi sredinom 2014. izjavio da je po dolasku na dužnost ministra policije dao nalog da se prioritetno bave nerešenim ubistvima iz prošlosti za koje se pretpostavljalo da imaju političku pozadinu. Mihajlović je u toj izjavi naveo da su se inspektori koji su vodili slučaj Ćuruvija u javnoj bezbednosti žalili da im je glavni problem u istrazi to što su nailazili na, kako su tada izjavljivali, „gvozdena vrata“ službe Državne bezbednosti, koja nisu mogli da otvore.

Ćuruvija je ubijen na Uskrs 11. aprila 1999. iz niskih pobuda po nalogu n.n. lica iz najviših struktura vlasti zbog njegovih kritika vlasti, tvrdi Tužilaštvo za organizovan kriminal. Optuženi su, osim Radonjića i Markovića, nekadašnji pripadnici Državne bezbednosti Ratko Romić i Miroslav Kurak, kojem se sudi u odsustvu.

Suđenje se nastavlja sutra, četvrtak, saslušanjem novih svedoka Tužilaštva.