Nastavak saslušanja pripadnika Službe koji su pratili Ćuruviju: Šifra „Važi 47“ javljena neposredno pre ubistva

18. februar 2016.


 

U petak, ponedeljak i utorak trebalo bi da svedoči šest pripadnika Devetog odeljenja beogradskog centra DB-a. Neki od njih su na dan ubistva pratili Slavka Ćuruviju, a neki su u istrazi izjavili da imaju saznanja o automobilu koji je, prema optužnici, koristio Ratko Romić

Piše: Svetlana Palić

Svedočenjima pripadnika Resora državne bezbednosti (RDB) u petak, 19. februara, u Specijalnom sudu u Beogradu biće nastavljeno suđenje optuženima za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije.

Pred sudsko veće je, za ročišta koja bi trebalo da budu održana u petak, ponedeljak i utorak, pozvano šest pripadnika Devetog odeljenja beogradskog centra Resora državne bezbednosti. Neki od njih su na dan ubistva, 11. aprila 1999. godine, pratili Ćuruviju, a neki su u istrazi izjavili da znaju za beli golf 3, koji je, prema optužnici, u to vreme koristio trećeoptuženi Ratko Romić.

Vlasnik Dnevnog telegrafa i nedeljnika Evropljanin ubijen je u pasažu ispred zgrade u kojoj je stanovao, u Svetogorskoj ulici broj 35 u Beogradu.

Za njegovu smrt Tužilaštvo za organizovani kriminal tereti tadašnjeg načelnika RDB Radomira Markovića (koji u ovom trenutku služi kaznu od 40 godina zatvora), ondašnjeg načelnika beogradskog centra RDB Milana Radonjića i bivšeg glavnog inspektora Druge uprave RDB Ratka Romića (obojica u pritvoru od 2014. godine), te bivšeg pripadnika RDB Miroslava Kuraka, koji je u bekstvu.

Marković i Radonjić su optuženi kao organizatori ubistva, dok su Kurak i Romić, prema optužnici, neposredni izvršioci. Kurak je, piše u optužnici, pucao u Ćuruviju najpre s leđa, a potom mu je iz neposredne blizine pucao i u glavu, dok je Ratko Romić drškom pištolja udario u potiljak Ćuruvijinu prijateljicu Branku Prpu, kako ne bi videla ubice.

Šifra „Važi 47“

Sudsko veće, kojim predsedava sudija Snežana Jovanović, pozvalo je za petak dvojicu svedoka sa spiska Tužilaštva, Dragana Bakšumovića i Srđana Jovanovića, pripadnike Devetog (pratećeg) odeljenja beogradskog centra DB.

Bakšumović je u istrazi izjavio da je dva dana pre ubistva Ćuruvije, 9. aprila 1999. godine, na uglu ulica Ilije Garašanina i Takovske, što je u neposrednoj blizini stana kasnije ubijenog novinara, video beli golf 3, koji je pripadao pratećem odeljenju. Bakšumović je izjavio da je automobil prepoznao „jer nema lajsnu na vratima“.

Šef smene Devetog odeljenja Dragan Pavić ranije je pred većem Specijalnog suda svedočio da je beli golf 3, na urgentan zahtev svog načelnika odeljenja, sada pokojnog Zorana Pavića, nekoliko dana pre ubistva predao Romiću na mračnom parkingu iza porušene zgrade MUP-a u Ulici kneza Miloša u Beogradu.

Svedok Dragan Bakšumović izjavio je da je dva dana pre ubistva, na uglu ulica Ilije Garašanina i Takovske video beli golf 3, koji je pripadao pratećem odeljenju. Bakšumović je rekao da je automobil prepoznao „jer nema lajsnu na vratima“

Prema optužnici, Zoran Pavić je od Milana Radonjića dobio nalog da izdvoji jedno vozilo i preda ga radnicima Druge uprave u kojoj je radio Romić.

Srđan Jovanović je u istrazi rekao da je tajno pratio i osmatrao Slavka Ćuruviju na dan ubistva, od 15.45 sati. Smenu je preuzeo ispred restorana „Kolarac“ u Ulici kneza Mihaila, gde su u tom trenutku ručali Prpa i Ćuruvija.

„Nakon izlaska iz restorana, pratio sam ih do kafane ‘Grmeč’ u Makedonskoj ulici, gde mi prilazi kolega Svetozar Mirčević i govori da je posao završen“, stoji u Jovanovićevom iskazu iz istrage.

On je zatim ušao u Mirčevićev automobil. Tokom vožnje Svetogorskom ulicom, prema iskazu ovog svedoka, Mirčević u jednom trenutku na raskrsnici ulica Lole Ribara (stari naziv Svetogorske ulice) i Takovske, u unutrašnjem retrovizoru vozila vidi Ćuruviju i Prpu kako se približavaju pasažu zgrade. Preko kolske radio-veze Mirčević je tada javio: „Važi 47“. To je šifra koja, prema Jovanovićevom svedočenju, znači da je praćena osoba ušla u zgradu u kojoj živi.

Kako je golf prelazio iz ruke u ruku

U nastavku procesa, sledeće nedelje bi trebalo da svedoče Predrag Krivokuća, Saša Đurđević, Goran Milutinović i Aleksandar Radosavljević, koji su u vreme ubistva Ćuruvije takođe bili radnici Devetog odeljenja.

Predrag Krivokuća je u istrazi naveo da je nekoliko dana pre ubistva Ćuruvije, Dragan Pavić od njega zahtevao da mu preda službeni golf 3 sive boje, koji se nalazilo kod njega u garaži. Kao razlog Pavić je, prema iskazu ovog svedoka, naveo da sivi golf treba da zameni vozilo istog tipa bele boje, koje je Radonjić istog dana uzeo na korišćenje.

Krivokuća je svedočio da je kasnije, nakon ubistva Ćuruvije, u razgovoru sa kolegama, saznao da je beli golf 3 viđen u Takovskoj ulici.

Svedok Aleksandar Radosavljević u istrazi je rekao da je samo sat vremena pre ubistva video pomenuti beli golf, u kome su sedela dva njemu nepoznata muškarca, kako prolazi ulicom u neposrednoj blizini Ćuruvijinog stana

U informativnom razgovoru obavljenom početkom 2001. godine Aleksandar Radosavljević je naveo da je beli golf 3 intenzivno korišćen tokom primene mere tajnog praćenja Slavka Ćuruvije.

On je rekao da je pomenuto vozilo korišćeno i 10. aprila 1999. godine, dan pre ubistva, kada su on i njegov kolega Zdravković duže vreme sedeli u tom automobilu, parkiranom u neposrednoj blizini Ćuruvijinog stana. Prema navodima Radosavljevića, pomenuto vozilo je istog dana, nakon završetka njegove smene, predato na korišćenje Drugoj upravi RDB.

Radosavljević je istakao da je samo sat vremena pre ubistva video pomenuti beli golf, u kome su sedela dva njemu nepoznata muškarca, kako prolazi ulicom u neposrednoj blizini Ćuruvijinog stana. U tom trenutku, Radosavljević se nalazio u drugom službenom vozilu koje je bilo parkirano na trotoaru u Ulici Lole Ribara.

Na dan ubistva, radnik Devetog odeljenja Saša Đurđević preuzeo je smenu oko 15.30 časova. Kako je naveo u svom iskazu, bilo je to kod restorana „Kolarac“, odakle je pratio Ćuruviju i Prpu sve do Radio Beograda, na samom početku Svetogorske ulice.

Nakon toga je zajedno sa Predragom Krivokućom i Srđanom Jovanovićem ušao u vozilo kojim je upravljao Svetozar Mirčević. Potom se kreću Svetogorskom ulicom u pravcu Takovske.

„Poslednji put sam uočio Ćuruviju i Prpu kad su se nalazili negde ispred pozorišta Atelje 212“, naveo je u istrazi Đurđević.

Goran Milutinović je na dan ubistva dobio zadatak da kao pešak prati Ćuruvijinu „vezu“, osobu koju je ubijeni novinar sreo na ulici, pa je trebalo da radnici DB-a ustanove njen identitet. Milutinović je praćenje započeo kod palate „Albanija“ i nastavio sve do Vračara, do Molerove ulice, gde je utvrdio u koju je zgradu i  stan „veza“ ušla, a potom se vratio na zborno mesto – parking na Kalenić pijaci.